CILJ 2. Iskorijeniti glad, postići sigurnost hrane i poboljšanu ishranu te promicati održivu poljoprivredu

AUTORICA: Tea Dorogi, Udruga Biom

Glad je stara kao čovječanstvo - još stari povijesni nalazi iz oko 2650 godine pr. Kr. iz doline Nila opisuju sedam gladnih godina i posljedice koje su se osjetile još dugo vremena nakon toga [1]. Kroz povijest pratila je ljudski rast i razvoj tehnologije, a usko je vezana sa siromaštvom i neimaštinom, ovisna je o vremenskim prilikama, prirodnim katastrofama i klimatskim promjenama te je pratilac ratova i nestabilne političke i ekonomske situacije.

Prema procjenama Organizacije za hranu i poljoprivredu, 2018. godine na svijetu je gladovalo 821 milijuna ljudi [2].

Nedostupnost hrane, hrana s nedovoljnom energetskom i nutritivnom vrijednošću ili nedovoljan unos vitamina uzrokuje čitav niz zdravstvenih problema pogotovo kod najosjetljivijih skupina - djece i starijih osoba.

Svjetski dan hrane se obilježava 16. listopada, na dan kada je 1945. godine osnovana Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) u sklopu Ujedinjenih naroda.

Biti gladan

Definirati glad istovremeno je i vrlo jednostavno i vrlo kompleksno. Svi smo mi, barem ponekad, osjetili glad – fiziološku potrebu da napunimo „prazan želudac“ i spriječimo grčeve u trbuhu. No glad je također još uvijek jedan od najvećih i najozbiljnijih problema današnjice. Prema Svjetskom programu za hranu Ujedinjenih Naroda [3], jedan od načina mjerenja gladi je računanje kalorijske vrijednosti hrane koju osoba dnevno unese u organizam. U prosjeku je, uzevši u obzir dob, spol, regiju i način života osobe, potrebno dnevno osigurati barem 2100 kilokalorija za normalan i zdrav život. Osim kalorijske vrijednosti hrane potrebno je uzeti u obzir njenu nutritivnu vrijednost – količinu ugljikohidrata, bjelančevina, vitamina, minerala, masti i šećera, kao i balansiranost prehrane.

Broj pothranjenih ljudi (osobe koje u organizam ne unose dovoljnu količinu nutritivnih tvari da zadovolje osnovne energetske potrebe organizma) mjera je koja se uzima kao pokazatelj raširenosti gladi na nekom području.

Glad je i veliki socioekonomski problem. Nedovoljne količine hrane, nesigurne i nestabilne opskrbe te previsoke cijene kvalitetnijih namirnica primoraju ljude da se zadovolje jeftinijom, ali nutritivno lošijom hranom ili da gladuju. Ljudi koji gladuju mogu biti razdražljivi, umorni, apatični i depresivni, oslabljenog imuniteta te zbog toga podložni raznim bolestima, smanjene energije i koncentracije za obavljanje poslova. U slučaju dugog razdoblja gladovanja ili naglog prestanka jedenja može doći i do smrti.

Stanje u svijetu

Više od 20 godina [4] broj pothranjenih osoba u svijetu bio je u padu. Geografske razlike regija (subsaharska Afrika, Oceanija, južna, jugoistočna i istočna Azija) u smanjenju broja pothranjenih ljudi su i dalje vidljive. Dok je dio regija, poput sjeverne Afrike, dijelova istočne Azije, centralna Azija i Kavkaz, bio vrlo uspješan u suzbijanju ili smanjenju gladi, velik dio svijeta još uvijek ima problema u prehranjivanju stanovništva.

Zaostajanje u razvoju i rastu u ranoj dječjoj dobi problem je koji se ne može izliječiti, već samo spriječiti, a uzrokuje brojne probleme, poput dijabetesa, bolesti povezane s koštanim, probavnim i krvožilnim sustavom te pretilost u kasnijoj dobi.

Nedavne suše, recesija i nagli porast cijene goriva, što je izravno utjecalo na porast cijene umjetnih gnojiva i porast troškova vezanih za proizvodnju hrane, doveli su do stalnog povećanja cijene hrane, prvenstveno žitarica koje su mnogima glavna namirnica.

U zadnjih pet godina pothranjenost raste, ne samo u zemljama u kojima je to već bio problem, već i u onim zemljama koje su bile na dobrom putu da glad sasvim iskorijene [5].

Zero Hunger

Projekt Zero Hunger započeo je u Brazilu 2001. godine kao odgovor na neujednačenost u dječjem razvoju i dostupnosti hrane između ruralnih područja i urbanih središta. Doveo je do razvijanja državnih mjera za sprječavanje gladi i siromaštva te usvajanja prava na hranu kao temeljnog ljudskog prava u brazilskom Ustavu. Kroz Program Bolsa Familia, program novčane pomoći za najsiromašnije obitelji koje si nisu mogle priuštiti osnovne namirnice, broj pothranjene djece i djece koja su zaostajala u razvoju smanjio se za 25 % u 20 godina, a mortalitet dojenčadi za 60 %.

S druge strane, 13 % svjetske populacije je pretilo [6] i porast tog broja se primjećuje u svim državama svijeta. Unos brze i nekvalitetne, ali lako dostupne hrane bogate šećerima i mastima te promjena načina života i smanjenje fizičke aktivnosti glavni su uzroci pretilosti. U Indiji se u zadnjih 30 godina istovremeno povećaju obje krajnosti spektra – broj pretilih i broj pothranjenih ljudi.

Procjenjuje se da se u razvijenim zemljama trećina proizvedene hrane baci (95 - 115 kg po osobi na godinu), u usporedbi sa 6 - 11 kg po osobi u subsaharskoj Africi [7].

U zemljama u razvoju većina se hrane izgubi u proizvodnji – zbog loših i zastarjelih poljoprivrednih alata, načina proizvodnje, problema u transportu i skladištenju. Jedno od mogućih rješenja je ulaganje u inovacije i tehnologije poput Shiri, aplikacije koja povezuje afričke poljoprivrednike preko koje mogu razmjenjivati savjete, sadnice i proizvode, provjeravati vremenske prognoze za područje u kojem žive, dogovoriti posudbu poljoprivrednih strojeva koje si mali poljoprivrednici najčešće ne mogu priuštiti te pratiti ponudu i potražnju proizvoda na tržištu.

Kao reakcija na nepredvidive nestašice hrane, nestabilnost transportnih mreža, prirodne katastrofe i klimatske promjene, u Norveškoj je pokrenut Svalbard Global Seed Vault, svojevrsno skladište sjemenki koje su „izvor života“ odnosno izvorni genetski materijal koji se može multiplicirati i dijeliti. Ako dođe do nestanka određenih sorti zbog nestanka bioraznolikosti, prirodnih katastrofa, rata ili sličnog, sjemenke je moguće preuzeti za ponovnu reintrodukciju u ekosustav. Do danas u Svalbardu je uskladišteno više od 6000 vrsta biljaka s više od milijuna sjemenki.

Stanje u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je problem gladi gotovo neraskidivo povezan sa siromaštvom. U obiteljima korisnicima socijalne pomoći gotovo 40 % obitelji si ne može priuštiti mesni obrok jednom dnevno, a oko 33 % voće i povrće.

Smatra se da je nekoliko desetaka tisuća djece osnovnoškolske dobi i mlađe pothranjeno.

Ljudima korisnicima socijalne pomoći i beskućnicima pomaže Hrvatski crveni križ koji je dio Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, najveće humanitarne organizacije na svijetu. Na prostorima Hrvatske djeluje već više od 140 godina, provodi razne zdravstvene i socijalne programe te pruža pomoć u slučaju katastrofa. U 14 gradova otvorene su socijalne samoposluge, mjesta gdje se socijalno najugroženiji mogu besplatno opskrbiti prehrambenim i higijenskim proizvodima. U pučkim se kuhinjama redovito pripremi i složi nekoliko tona namirnica svaki dan te podijeli topli obrok najpotrebitijima.

Na područjima koja su udaljena od gradskih centara i trgovina djeluju organizacije poput Udruge mladih “Novi svijet” Luščani čiji volonteri u okolici Petrinje obilaze starije stanovništvo koje najčešće živi samo. Volonteri im dostavljaju tople obroke, namirnice iz trgovine i lijekove te pomažu u obavljanju kućanskih poslova.

S namjerom boljeg i lakšeg povezivanja ruralnih i urbanih krajeva te lokalnih obiteljskih gospodarstava i kupaca stvorene su razne grupe na društvenim mrežama za prodaju i razmjenu gotovih prehrambenih proizvoda ili pak razmjenu sjemena. Kupujući lokalne i kvalitetne proizvode od malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava potiče se daljnji razvoj i životni uvjeti. Bankama sjemena i razmjenom starih i novih sorti poljoprivrednih kultura potiče se bioraznolikost na genetskoj razini. Veća bioraznolikost pretpostavlja bolju otpornost pojedinih kultura na bolesti i veću otpornost na klimatske promjene.

Drugačije tehnike i ideje u poljoprivredi poput permakulture mogu biti alternativno rješenje za industrijsku poljoprivredu koja, prvenstveno kao monokultura, često koristi i velike količine pesticida i herbicida. Udruge ZMAG i Gredica su dobar primjer u organizaciji radionica i predavanja na kojima se znanje i iskustvo dijeli, a predstavljaju se i novosti u razvoju novih tehnologija.

 

Za daljnje istraživanje preporučujemo:

https://sustainabledevelopment.un.org/sdg2

http://www.fao.org/state-of-food-security-nutrition/en/

https://www.wfp.org/publications/2019-hunger-map

https://www.weforum.org/agenda/2018/06/experts-question-wisdom-that-more-food-means-less-hunger

https://www.un.org/en/sections/issues-depth/food/index.html

https://www.mercycorps.org/blog/when-women-lead

https://www.youtube.com/watch?v=M8Rbj7H0eX4

https://www.youtube.com/watch?v=FWB7G7OzpZw

Izvori:

[1] https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=22140

[2] https://www.un.org/en/sections/issues-depth/food/index.html

[3] Sharma, M., Atri, A. (2010): Essentials of International Health, 193-215

[4] https://www.wfp.org/wfp-food-basket

[5] The Millennium Development Goals Report 2015

[6] 2019 The State of Food Security and Nutrition in the World

[7] Leão, M., Maluf, R.S., (2012): Effective Public Policies and Active Citizenship – Brazil’s experience of building a Food and Nutrition System

[8] https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/obesity-and-overweight

[9] Shannawaz, M., Arokiasamy, P., (2018.): Overweight/Obesity: An Emerging Epidemic in India

[10] http://sdg.iisd.org/commentary/generation-2030/clean-your-plate-love-other-children-are-starving/

[11] Rubil, I., Stubbs, P., Zrinščak, S. (2018): Dječje siromaštvo i strategije nošenja sa siromaštvom kućanstava u Hrvatskoj: kvantitativno-kvalitativna studija

[12] UNICEF: Siromaštvo i dobrobit djece predškolske dobi u Republici Hrvatskoj